Novoraspisani natječaj za najbolji e-kolegij na Sveučilištu potakao me da opišem svoja iskustva
Crtica opisuje događanja s mojim prijavama na natječaj za najbolji e-kolegij kroz više godina. Ima li tu išta vrijedno pisanja anegdote ili je to potvrda one narodne “Tko gubi, ima se pravo ljutiti!” prosudite sami!
Početkom godine 2002. utemeljio sam “MefModlicu”, naš najveći i najstariji interaktivni sustav za e-obrazovanje temeljen na programu “Moodle”. Osam godina kasnije pojavila se njezina kopija, ali bez sadržaja, nazvana MEF-LMS prema mojim, na prevaru, iznuđenim uputama. Autori nisu htjeli da objedinimo oba sustava temeljena na istom programu, jer “sve počinje od njih i oni su za sve zaslužni!”. Umjesto toga su kao žižak, nametnik u grahu, iznutra izjedali, rovarili i kopirali MefModlicu. No da se vratim natječaju.
U ak. godini 2010./2011. prijavio sam se u elektronskom obliku na natječaj, a potrebnu papirnatu kopiju poslao sam dekanu na formalno potpisivanje. Naime trebao je potpisom potvrditi da sam član Fakulteta, ali me iznenadilo da je dekanu trebalo 8 dana da donese odluku o potpisivanju, pa je rok natječaja prošao. (Usput, dekanu sam bio mentor za doktorat!). Istražujući zakašnjenje saznao sam da je dekan prepustio potpisivanje prodekanu, a prodekan samoproglašenom autoru MEF-LMS-a. On je u mailu poslanom dekanu (kojeg mi je dekan pokazao na uvid) iznio niz netočnosti i neistina, te ustvrdio da je prijava „bezobrazna jer ne udovoljava uvjete natječaja“ (!?). Kako prodekan nije htio sam odlučiti proslijedio je to na sastanak dekanskog kolegija. Ne znam kakvu je odluku donio dekanski kolegij, ali na moje inzistiranje sam na kasnijem sastanku s dekanom valjda sve razjasnio i dekan je zakašnjelo ipak potpisao. Izbacio je rečenicu gdje se spominje da postoji MEF-LMS kao kopija MefModlice jer „ne treba prljavi veš iznositi izvan kuće“. Ocjenjivački sud za ocjenu prijavljenih kolegija donio je ispravnu odluku “da se prijava diskvalificira zbog zakašnjele dostave materijala u pisanom obliku.” Također su odbili moju zamolbu da barem na svom webu uz naznaku da sam zakasnio navedu i razlog (“jer je papirnata verzija zakasnila zbog nemara Uprave Medicinskog fakulteta).
Tvrdoglav, kakav već jesam, ponovio sam svoju elektronsku prijavu na natječaj 2011./2012. Međutim, opet isti scenarij. Ovaj put isti dekan “nije imao vremena potpisati” moju prijavu 24 (dvadeset i četiri!) dana. Tek nakon upornog podsjećanja i prijetnje da ću poslati dopis Rektoru, potpisao je pola sata prije kraja radnog vremena zadnji dan prijave! Odmah sam poslao prijavu zadnji tren. Ovaj put dekan nije htio sa mnom razgovarati jer je “prezauzet”, pa “će me pozvati na razgovor”. Konačno, očekivano od razgovora ništa! Za zadnji razgovor koji sam s njim imao najavio sam se i čekao preko godine dana! Međutim nakon par dana je poslužitelj Web.mef, pa dakle i predloženi e-kolegij, postao nedostupan, jer je nepoznati počinitelj (koji ima ključeve Zavoda!) oštetio hardver grubom fizičkom silom ?! Valjda čekićem ili nogom razbio je poslužitelj!? Prijavio sam neshvatljivo divljaštvo Upravi i pozvao ih da pozovu policiju, ali sve je završilo na obećanjima i poznatom pristupu “ne talasaj, pa mi smo najbolji!”. Trebam li napomenuti da sam uz obilaženje svih instanci na Fakultetu uspio ishoditi da poslužitelj osposobim tek nakon dva tjedna! I tko je dobio nagradu?!
Od natjecanja sljedećih godina sam odustao, ne zbog malodušnosti i pomanjkanja snage za borbu, već nagrada nije vrijedna toliko truda i živciranja, a s druge strane ne želim im dati gušta da se smiju mojoj upornosti, a naslađuju svojom pobjedom! Protiv umreženog klana se teško boriti, jer su u današnje vrijeme oni u većini! A i e-kolegije nisam stvarao za nagradu, nego zbog studenata i dobrobiti njihovih budućih bolesnika!