Instant profesori

Može li se postati redovni profesor nekog kolegija bez ijednog održanog sata nastave?  Možete! I na našoj Katedri se to dogodilo. Evo kako:
Jedan od ulazaka na Fakultet na mala vrata predstavljaju izborni kolegiji. Najprije se uz pomoć i “opravdan” zahtjev nekog redovitog profesora, Vašeg mecene, trebate progurati u izbor vanjskog suradnika za potrebe njegovog izbornog kolegija. Naravno bez natječaja! Zatim je  dovoljno da odradite 2 sata godišnje! Nakon toga mecena pokreće Vaš izbor u nastavno-znanstveno zvanje za potrebe tog izbornog kolegija. Zatim će biti raspisan natječaj za docenta ili izvanrednog ili redovitog profesora za potrebe Katedre na kojoj je vaš mecena, ako ste poslušni, uvijek ponizna ulizica i ako odrađujete neke prljave poslove za mecenu i Upravu. Samo se po sebi razumije da i mecena mora biti takav prema Upravi ili član Uprave. Katedru ne treba niti pitati postoji li takva potreba. Ona bi mogla biti protiv. Za svaki slučaj će na Vijeću uz raspis natječaja biti navedeno Vaše ime, kao potencijalnog kandidata. Nek se zna za koga je natječaj da se ne bi javio netko drugi. Vrlo rijetko se dogodi da jedan član tročlanog povjerenstva za izbor ne podržava kandidata. Ali to i nije problem. Ostala dvojica su dovoljna. Rijetko, ali zaista rijetko dvojica članova su protiv izbora. Ali ni to nije problem. Pravovjerni član  odugovlači pisanje izvješća sve dok ne prekorači rok, a tada se mora izabrati drugo povjerenstvo. S njim problema nema!
     I izabrat će Vas za redovitog profesora za dodiplomski kolegij koji drži ta katedra. Istina je da niste održali niti jedan sat nastave iz tog kolegija i da se jedva prisjećate iz svojih studentskih dana da taj kolegij uopće postoji. Niste napisali niti jedan stručni ili znanstveni rad iz tog područja. Udžbenik niste pročitali od studentskih dana! Možda i ne znate na kojoj je godini sada Vaš kolegij! “A zašto bi ja to morao znati?” izjavio je jedn kolega kad smo ga to upitali za potrebe weba koji smo stvarali. Nastavu iz tog kolegija ćete odraditi par sati godišnje, jer ionako ispunjavate normu negdje (a ponekad i nigdje) drugdje! Ni ispiti Vam nisu problem, jer  ih izbjegavate, a pitate uglavnom odabrane kandidate, koji ionako trebaju proći. Ispite padaju samo oni koji šute! I studenti Vas vole. A budući prevareni bolesnici ionako neće liječničke pogreške povezivati s Vama.
     I tako ste meteorski ostvarili akademsku karijeru i postali instant sveučilišni profesor, a često i uvaženi član Uprave. Drugima treba za to više desetljeća, a Vama godinu, dvije. Vi ste superpametni! I sasvim Vam je nejasno zašto Vas neki uopće ne cijene i zašto Vas gledaju s podsmjehom? Budale!