Bilo je to otprilike prije 10 godina. S veseljem sam entuzijastički stvorio ClassWeb prvi sustav za e-učenje (LMS) u Hrvatskoj i odmah zatim MefModlicu. Prvi tečaj trajne edukacije liječnika online u Hrvatskoj “Oftalmologija danas – suzni aparat” je nastao zahvaljujući pionirskoj ulozi prof. dr. Nede Stigelmayer i kolegama iz Klinike za očne bolesti KBC Rebro. Tečaj je bio namjenjen liječnicima svih profila za proširenje znanja iz područja oftalmologije, a posebice oftalmolozima, otorinolaringolozima, maksilofacijalnim kirurzima, kirurzima plastičarima, pedijatrima i liječnicima primarne zaštite. Imate li naš AAI identitet pogledajte ga na adresi –>. Tečaj je bio vrlo uspješan i imao je polaznike od Slovenije do Makedonije. Čak je bio i financijski unosan – naravno Fakultetu, ne nama. Mi radimo besplatno za opće dobro :-).
Povjerenstvo za trajno usavršavanje Hrvatske liječničke komore odobrilo je 2002. godine provođenje web tečaja, te ga sukladno članku 3. i članku 9. točka 2. bodovne liste Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o sadržaju, rokovima i postupku stručnog usavršavanja i provjere stručnosti liječnika, vrednovalo sa 11 bodova za polaznike.
I zašto ovdje opisujem tečaj? Kada se pročula uspješnost tečaja nakon pola godine javili su se i drugi da im pomognem pripraviti tečaj trajne edukacije u MefModlici. Rado sam se prihvatio posla. Pa gdje su onda ti tečajevi? Nama ih! Razvoj je naglo bio obustavljen. Zašto? Zato što Komora “nema pravilnik za tečajeve online i ne može odobriti takve tečajeve i dodijeliti im bodove.” A “Oftalmologija”? Zašto je ona iznimka? E, ona se provukla, kako smo poslije neslužbeno doznali, jer povjerenstvo nije primijetilo ili nije znalo što su to tečajevi online, pa je tečaj rutinski, po inerciji odobren.
MefModlica kao sustav za upravljanje tečajevima online (LMS) pojavila se previše ispred svog vremena. Ipak se do danas našlo u njoj oko 75 tečajeva, 1900 korisnika i 1,5 milijuna pojedinačnih posjeta! A onda se jednog dana uz mnogo prljave, zakulisne, tajanstvene intrige pojavila njena skupa identična kopija nazvana MEF-LMS. I započeli su uništavati nastavne materijale u MefModlici i “preuzimati” u kopiju. Kad sam na Fakultetskom vijeću postavio pitanje zašto ne ujedinimo snage i što dalje s MefModlicom odgovorio mi je prodekan za znanost doslovno: “Kog ste vraga išli to raditi!” Ostali članovi Uprave i svi članovi Vijeća su, po običaju, šutjeli. Ali Modlica je preživjela, dobila pohvale, neke nagrade i priznanja i ide dalje! U interesu naših studenata i kolega ipak bismo trebali objediniti znanja, iskustva, snage, pa i sustave!

     Sasvim svježa anegdota, još se “boja nije osušila”. Ne, neću lakirati anegdotu, već ću je ispričati točno onako kako sam je čuo od prof. Sunčane Kukolje Taradi (koja ju nije htjela napisat), a kako sam kasnije i sam doživio. Radi se o seminarima iz Fiziologije. Ulazi profesorica po prvi puta u seminarsku dvoranu načičkanu studentima. Normalno, prvo ih pozdravlja i predstavlja se. Privlači znatiželjne ispitivačke poglede uvijek prisutne kod upoznavanja. Namjerno se trudi govoriti pomalo strogim, odrešitim glasom. Ukratko definira temu seminara, nastavne ciljeve i općenit način rada na seminaru. I na kraju tog kratkog uvoda zastane, strogo pogleda studente i kaže:
“Ah, da, zaboravila sam! Samo još da kažem za mobitele. Što treba reći o mobitelima?”
“Da, da! Znamo, znamo! Treba ih ugasiti. Već jesmo, naravno!” nastade tihi žamor i komešanje u dvorani.
“Ajde izvadite svoje mobitele! Na stol!” nastavlja neočekivano profesorica zapovjedničkim glasom.”Ajmo, brzo!”      E sad nastaje muk u dvorani. Nevjerica. Što ona zapravo hoće od nas? Hoće ih pokupiti? Odložiti na katedru? Pa nismo na ispitu! Većina studenata nije poslušala, gleda s prikrivenim negodovanjem i znatiželjom kamo to vodi. Za mladu generaciju odvajanje od mobitela je vrlo stresno! Tajac u dvorani. Nedamo svoje mobitele! To je naše pribatno vlasništvo! Nakon desetak sekunda lice profesorice se mijenja iz vrlo strogog u vragolasti široki osmijeh.
“A jesam vas! Ma ne! Upalite mobitele! Trebat će nam u učenju!”
U učenju? Mobiteli? Pa to još nismo ni čuli a kamoli doživjeli. Olakšanje, opuštanje, čuđenje, znatiželja. Ajde da i to vidimo!
I sve je počelo naopačke, naglavačke. Radi se novoj metodi poučavanja – razred naglavačke (flipped classroom) i uporabi mobitela kao klikera (BYOD – Bring your own device). Razmišljamo samo onda kad smo suočeni s problemom (We only think when we are confronted with problems – John Dewey). Studenti su iskusili i jako se pohvalno izrazili o ovoj metodi. Naravno, anonimno mobitelom. Oko polovina studenata se izjasnilo da su naučili više i bili više aktivni nego na “standardnom” seminaru. I završno testiranje znanja mobitelom je to potvrdilo. Istodobno je bilo zabavnije i ležernije.