Iz povijesti informatizacije Fakulteta
Imali smo sreću živjeti i raditi u vrijeme informatičke revolucije i sudjelovati u eksplozivnom razvoju računala i učenja na daljinu uporabom internetskih tehnologija. Uporaba računala u nastavnom i znanstvenom procesu na našem fakultetu, koliko je meni poznato, moglo bi se reći seže iz početka sedamdesetih godina, iz mojih studentskih dana. Tada sam već kao student radio statistička računanja na digitalnom računalu s bušenim karticama na Zavodu za biologiju u sklopu znanstvenog projekta prof. dr. K. Milković. Nakon pokusa na tek okoćenim štakorima bilo je pravo zadovoljstvo naći opravdanost u rezultatima. Posebnu zahvalnost za “bušenje kartica” dugujemo prof. dr. N. Pokrajcu. Sjećam se također analognog računala „Heathkit EC-1“ na Zavodu za fiziologiju koje smo koristili za simulaciju nekih fizioloških procesa (primjerice cirkulacije), za kojeg većina ljudi danas misli da to i nije bilo stolno računalo! Veliko mainframe računalo „Unix Honewell“ koje se nalazilo u zasebnoj sobici Dekanata, koristila je uglavnom financijska služba, dok smo mi tu i tamo koristili jedan od njegova dva terminala uz svesrdnu pomoć prof. Z. Papeša.
Zapravo prethodnik uporabe računala u nastavi na Fakultetu je „Commodore-64“ koji smo prvi nabavili za potrebe našeg Zavoda za fiziologiju negdje početkom 1985. najviše inicijativom prof. dr. Sunčane Kukolje Taradi. Kako je u to vrijeme bilo za njega vrlo malo napisanih programa, Sunčana i ja smo pisali različite programe, npr. za obradu teksta (u Basic-u), ili pogonske programe (drivere) za pisač Robotron. Koliko to god danas zvučalo nemoguće, pisali smo interaktivne programe za učenje, nastavne materijale, pa čak i cijele magisterije, prvotno s pohranom podataka na traku kazetofona, a tek kasnije na savitljivu disketu od 5,25″.
Anegdota koju opisujem zbila se u tim ranim danima. Uz velike muke i brojne pokušaje i pogreške uspjeli smo napisati i uhodati program za obradu teksta S&M (Sunčana i Milan 🙂 koji je komunicirao s pisačem i kazetofonom. I našem veselju nije bilo kraja sve dok jednog dana tekst poslan na pisač nije ispisan. Sve se činilo normalnim, čak je i pisač proizvodio neki zvuk, ali je ručno umetnut papir izlazio iz pisača prazan, bez teksta! Imamo li bug u programu? Ponovo smo prolazili kroz tristotinjak linija u Basic-u, provjerili driver za pisač, ali bez rezultata. Sve OK. Slijedeći je na redu bilo printer. Čim smo podigli poklopac imali smo što vidjeti. Tanka eliptična traka razapeta između dva kotačića koja mehanički pokreće glavu igličastog pisača “simo-tamo”, bila je prekinuta! Forenzičnim pregledavanjem ustanovili smo tragove miša (male laboratorijske životinje, a ne kompjuterskog miša kojeg nismo ni imali!). Štetočina dakle nije insekt (bug, moljac kao u Mark-u II), već miš! Nije zatečen na mjestu zločina, ali ostavio je nedvojbene tragove koji upućuju na njegovu prisutnost (💩) . Jedan stručno izveden mornarski čvor riješio je problem!